Ako te posluša, stekao si brata.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 18, 15-20

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.

Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.

Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.«

Riječ Gospodnja.

Bog je ljubav! Bog nas ljubi! Bog nas ljubi tako da je dao svog Jedinorođenog Sina za naše otkupljenje.
Po toj ljubavi mi imamo moć da se zovemo djeca Božja. To znači da smo braća i sestre Isusa Krista Božjeg Sina. Kao takvi, baštinici smo vječnog života kojeg nam je zaslužio Krist naš Gospodin.
Sve ove stvarnosti i istine nije potrebno samo znati i shvatiti umom, nego ih je potrebno prihvatiti u srcu i po njima živjeti.
Dok smo na ovom svijetu, podložni smo Zakonu kojeg je Bog dao za naše dobro. Taj Zakon je dopunila Božja milost u Gospodinu našem Isusu Kristu. U toj milosti imamo obilje svakog dobra koje nam je potrebno za naš život.
Da bismo uzvratili Bogu za svu tu neizmjernu ljubav, iznad svega je potrebno najprije zahvaljivati za sve tolike milosti. Ako imamo zahvalnost u srcu, bit ćemo otvoreni Božjem Duhu koji je ljubav Oca i Sina i kojeg nam Bog izobilno želi dati.
Tako će ljubav Božja biti razlivena u našim srcima po Duhu Svetom i prelijevati se dalje na druge.
Znači, naša zadaća je ljubiti, u prvom redu ljubiti Boga nadasve, a onda ljubiti svoje bližnje.
Ako ljubimo ispunili smo Zakon Božji. Ako ljubimo znamo da je Bog s nama i znamo da nismo sami i ostavljeni.

Ljubav je zajedništvo. Ako smo u zajedništvu s drugima, s braćom i sestrama, znači da smo u zajedništvu i s Gospodinom.
I u ovom Evanđelju Gospodin nam to poručuje. Krist nam je dao primjer i pokazao nam kako se brinuti za braću i sestre.
On nas uči kako je potrebno opominjati, ali u ljubavi, jer odgovorni smo i za druge, a ne samo za sebe.

Molimo Gospodina za milost da po Njegovu primjeru i Njegovoj ljubavi znamo moliti za druge, ali i opominjati ako je to potrebno. Molimo Gospodina da nas učini sposobnima da možemo uvijek čuti Njegov glas i da naša srca ne budu tvrda nego sposobna primiti Božju ljubav i milost za sebe i svoje bližnje.
Aleluja!

Tonćika

DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU