Primio si dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki 16, 19-31

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.

Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’

Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’

Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«

Riječ Gospodnja.

  

U današnjem evanđelju Gospodin opominje. Isus se obraća farizejima, učenim ljudima toga vremena, koji za sebe misle da puno znaju, te im je oholost zaslijepila pogled. Isus u Lk evanđelju govori o bogatašu koji se sjajno gosti i uglađeno izgleda, a koji može predstavljati bilo kojeg  čovjeka današnjice koji gleda na sebe i ne mari za drugoga. Njega zanima vlastita ugodnost i dobro, a to što pored njega ima ljudi koji pate nije njegova stvar i nije njegov problem. Bogataš, čini se na prvu nije grub, ne tjera siromašnog Lazara, ali svojim ignoriranjem pokazuje takvu okrutnost prema bratu čovjeku. Čini se da nam Isus ovom prispodobom pokazuje kolika je opasnost od ravnodušnosti prema bližnjem. Vidjeti da je netko u potrebi i ne poduzeti ništa je karakteristika i današnjeg vremena. Ljudi to opravdvaju riječima: Mene se ne tiče. Što ja tu mogu! A zapravo bi bilo dovoljno vrlo malo. Možda jedna riječ utjehe, možda savjet ili samo jedan osmjeh. To su mrvice koje život znače, sasvim obične riječi utjehe i suosjećanja. Kad umrije bogataš zapade u teške muke, a Lazara odnesoše u krilo Abrahamovo. Svatko prima prema svojim djelima. I u agoniji muke u kojoj se bogataš nalazi u paklenom ognju, njegova sebičnost ne jenjava. I tada samo razmišlja kako će njemu biti lakše, a ne o težini svojih postupaka i moli Abrahama uslugu kako bi mu bar na tren bilo lakše. Ali Abraham reče: „ Sinko sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tomu između vas i nas zjapi golema provalija, te i koji bi odavde htjeli preći k vama ne mogu, a ni odatle k nama prelaza nema.“ Ta provalija između bogataša i Lazara je duhovna stvarnost, dva različita svijeta, dva različita načina života, dva različita načina odnosa prema bližnjemu. I opet bogataš nešto moli, traži da Lazar posvjedoči stvarnost budućeg života njegovoj braći da ne bi završili na ovom mjestu muke kao i on. I tu nam odzvanjaju Abrahamove riječi: „Imaju Mojsija i proroke! Njih neka poslušaju!“ Kao da danas Abraham kaže nama: Imate Mojsija i proroke, imate Bibliju. Njih slušajte i baštinit ćete život vječni.

Ankica

 

 

DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU