O da imate vjere!

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki 17,5-10

 

U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«

»Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ’Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ’Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«

Riječ Gospodnja.

 

 

Isusov odgovor na traženje apostola da im umnoži vjeru, potiče nas ove nedjelje na razmišljanje o svojoj vjeri. Isus apostolima govori kako im je malo vjere potrebno da čine velika djela. Na drugom mjestu u Evanđelju Isus govori apostolima da će činiti veća djela nego je On sam činio. Ako znamo i vjerujemo da je svaka Isusova riječ istina, onda se postavlja pitanje – Kakva je i kolika naša vjera?

O kad bi smo bili svjesni kome vjerujemo – Bogu živome, Bogu jedinom pravome, Bogu koji je sve stvorio, Bogu koji je sama ljubav i milosrđe, Bogu koji je sve učinio za nas i koji nas zove svojom djecom!  Vjerovati i služiti takvom Bogu je privilegij koji imamo kao milosni dar kojeg moramo cijeniti i čuvati kao najdragocjenije blago. Taj dar nismo zaslužili ni dobrim djelima, niti ičim drugim, nego smo ga dobili po milosti i ljubavi Božjoj prema nama. Zato taj dar moramo njegovati i razvijati. Tim milosnim darom trebamo se koristiti služeći u poniznosti svom Bogu i šireći Njegovu Radosnu vijest. Koje li milosti biti sluge svoga Boga – svoga Stvoritelja i svoga Otkupitelja – Onoga koji je sve dao za nas. O kad bismo Mu vjerovali do kraja, našoj sreći ne bi bilo kraja. Kako bi bilo divno imati ponizno srce i reći – Sluge smo beskorisne!      Ne budimo srca tvrda i ne iskušavajmo Gospodina i Boga svoga nego Mu se ponizno i potpuno predajmo, a On će nas svojom snagom i ljubavlju učiniti svojim vjernim slugama. Samo potpuno predani možemo ići putem svetosti i pravednosti. Naša pravednost se sastoji od klanjanja i zahvaljivanja svome Bogu za sve milosti i darove, a osobito za dar vjere od koje živimo i naš život ima smisla. Aleluja!

 Tonćika

DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU