Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki 16,1-13
U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima:
»Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’ I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto korâ pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’
I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.
I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.
Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?
Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«
Riječ Gospodnja.
Današnji evanđeoski ulomak Lukina evanđelja upućuje nas da razmislimo o svom stavu prema novcu i bogatstvu.
Isus priča neobičnu priču, prispodobu, koja zbunjuje, jer hvali nepoštenog upravitelja, koji je iskoristio prigodu i položaj da se obogati. Zbog nemarnog upravljanja, shvativši da će ostati bez svega, poboja se za svoju budućnost. Upravitelj se ne pokušava braniti, nego vjeruje u izlaz i počinje djelovati. Smisli kako da svojim bogatstvom stekne prijatelje, koji će mu kasnije pomoći, kad se razotkrije njegov život. Dužnicima svog gospodara otpisuje dugove i tako od njih pravi svoje dužnike i prijatelje. Gospodin hvali njegovu odlučnost i trud, iako njegovo djelo nije pošteno.
Isus nas preko ovog primjera želi provesti bliže istini. Koliko smo svjesni da nam je život darovan i da smo samo upravitelji Božjih dobara?. Koliko sebe dajemo stvarima ovoga svijeta a koliko radimo za Kraljevstvo Božije? Koliko se brinemo o svojoj vječnoj sudbini? Tek na svršetku života shvaćamo da ništa ne posjedujemo.
Isus potiče kako da u svojoj domišljatosti pronađemo način da činimo dobro. Sve što posjedujemo i što jesmo, dato nam je da s tim razborito upravljamo. Puno toga nam je darovano, život, zdravlje, roditelji, djeca, susjedi, kolege na poslu, razne sposobnosti i još mnogo toga. Sve što imamo, dar je od Boga i na svemu mu trebamo biti zahvalni. Zahvaljivanjem postajemo iskreniji, ponizniji, skromniji i shvaćamo veličinu Božjih darova.
Živimo u svijetu koji prolazi. Isusova poruka zove u svijet koji je neprolazan. Snalaženje je teško, jer se oba svijeta suprostavljaju jedan drugome. Tu je svijet kojem je ovladalo bogatstvo, u kojem su ljudi ispunjeni strašću za užicima, ugodnostima, ugledom i časti, svijet u kojem se moć novca zloupotrebljava a ljudi iskorištavaju. Isus ukazuje na drugi svijet, u kojem se ljudima otvaraju oči za drugoga, u kojem se otkriva bogatstvo dijeljenja. Dobro i spasonosno je odijeliti se od svijeta koji nema budućnost, ne služiti bogatstvu, da bi ušli u moćno područje Božije vlasti.
Čovječe, klekni pred Kristov križ i budi zahvalan, jer što imaš a da nisi primio. Amen.
Senka
