Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 20, 1-16a

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:

»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’

Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’

Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’

Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«

Riječ Gospodnja.

U današnjim čitanjima središnja tema je naš odnos s Gospodinom i kraljevstvo Nebesko. Prorok Izaija nas poziva da tražimo Gospodina dok se može naći tj. sada. Na tom putu ćemo spoznati da se trebamo odreći svoje grešnosti, spoznati svoju malenost i Gospodinovu veličinu.

U poslanici Filipljanima Pavao dvoji da li je bolje otići s Kristom i biti s njim ili ostati u tijelu. No Krist poziva kad dođe naše vrijeme, bitno je da se ponašamo dostojno Evanđelja Kristova.

U Evanđelju 25-te nedjelje govori se u prispodobi o Kraljevstvu Božjem. Isus govori o kraljevstvu Božjem kao o nekoj vrsti nepoštenog dara koji kad se daje jednima nanosi nepravdu drugima, one prve je upravitelj iskoristio a drugima išao na ruku.
Isus ne kritizira upravitelja već stav i ponašanje radnika koji se bune na potez svog gospodara. Stav radnika je neuviđavan, nisu ponizni prema gospodaru kad ih uzima u najam i isplaćuje kako su se dogovorili, isplaćuje ih na vrijeme. Nisu ponizni, usredotočuju se na svoje interese a ne na onoga tko im je dao posao bez kojeg bi ostali besposličari. A da su morali i drugi dan raditi vjerojatno bi ljenčarili da mu se osvete, kako se događa među nama ljudima, i to je jedna od pojava u našem društvu.

Isus s ovom prispodobom ne priča o socijalnim problemima i da ih rješava, nego da dadne duhovnu pouku. On uočava da u našem odnosu prema Bogu postoje nepravilnosti, često ne vidimo sebe pred Bogom. Računamo ljudski pa ne vidimo njegovu dobrotu prema nama, zaboravljamo da prije našeg truda postoji njegova želja da nas uključi u zajedništvo sa sobom.
Dok mi očekujemo njegovu nagradu za zemaljski posao, On nas od vijeka poziva da se duhovno angažiramo za svoje dobro kako bi nas nagradio vječnim životom u zajedništvu s njim.
Ako nemamo osjećaja za ono što on čini za nas, dogodi se da se pobunimo na njegovu dobrotu prema drugima. Bez poniznosti ne možemo uočiti njegovu zauzetost za naše dobro, više nego mi sami.
Često se znamo žaliti na Boga kao da on ništa ne radi, a ne vidimo sebe kako malo radimo oko svog dobra i dobra drugih koji su nam provjereni. Pitanje je bi li išta radili da nije njegova poticaja. Da nam on ne daje izričite poticaje, da nas ne poziva na susret i zajedništvo kako bismo tek tada bili daleko od njega i od sebe. Ne bi bilo ni susreta ni zajedništva Euharistije ljubavi, ostali bi zakinuti za njegovu pouku i očinske poticaje ćudoredna života.

Dobro je da uočimo kako smo svi skupa duhovni besposličari i to prema samima sebi a pogotovo kako smo malo zauzeti oko navještaja kraljevstva Božjega. Bez Boga ne znamo što je za nas dobro a što zlo dok nas on ne potakne. Ako mislimo da je dovoljan samo naš jedan tjedni odlazak u Crkvu da bi mislili da smo radili od jutra do mraka oko svog spasenja, te da bi nam Bog potom trebao biti dužan varamo se i loše vidimo.
Ako nismo angažirani sto posto i svaki dan, onda smo u opasnosti da ne uočimo ispravno stanje stvari.

Neka nas ova prispodoba potakne da stvorimo dobre odluke, da se potpuno potrudimo oko svog duhovnog dobra bježeći od duhovne nebrige i besposličarenja. Tada ćemo moći i drugima pokazati put kraljevstva Božjega. Zato radimo pred Bogom u jednostavnosti i poniznosti srca da nadiđemo duhovnu lijenost i besposličarenje.

Motivacija neka nam bude vječni život i njegove vrijednosti kako bi doživjeli da nas Bog za sav trud koji je i njegov, nagradi životom vječnim. Budimo ponizni pred njim, trudimo se duhovno rasti i svjedočiti da nas On uzvisi za sva zemaljska dobra koja smo primili iz njegove ruke.

Tako neka bude!

Draženka

DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU