Ne nađe se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki 17,11 -19

 

 

Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih, vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

Riječ Gospodnja

Je li itko ikada toliko učinio za čovjeka kao što je to činio Isus.?
Hodajući zemljom čineći samo dobro potvrđuje i današnje evanđelje o izlječenju deset gubavaca.
Guba je bila teška bolest zbog koje su oboljeli bili izolirani od obitelji, društva i isključeni iz zajedničkog života sa drugima.
Želja svakoga gubavca je bila da se očiste i da opet počnu život dostojan čovjeka. Ovoj desetorici se ta želja ostvarila.
Dok je Isus prolazio nekim selom, sreli su se…prepoznali su da je to On , milosrdni Učitelj. Zaustave se i zavape da im se smiluje. Dovoljan je bio pogled i milost se spustila…očistili su se.
Sva desetorica su primili ozdravljenje…ali samo deseti se vrati i dade hvalu i slavu Bogu..! Pade ničice pred Isusove noge i zahvali na iskazanom milosrđu. Samarijanac, stranac, ali istinski vjernik u srcu. On u dubini svoga srca zna da to što mu se dogodilo nije njegova zasluga , nego Božji dar. On započinje novi život. Svi su imali vjeru koja ih je ozdravila , ali je samo deseti pokazao vjeru koja ga je spasila. Isus ih je ozdravio i vratio u život i zajedništvo, ali je samo deseti ostao u zajedništvu sa Bogom. To je ono što spašava u punom smislu riječi. Jedino je Samarijanac pokazao da mu nije stalo samo do tjelesnog ozdravljenja nego da u svome tijelu proslavi Boga.
U vapaju nemoćnih gubavaca možemo prepoznati svakoga od nas. Svi smo pomalo izolirani i otuđeni od sebe samih i bližnjih, svejedno je li svojom voljom ili krivnjom drugih. Samo nas Isus može vratiti na pravi životni put.
Nemojmo biti nezahvalni , sve što imamo je plod Božje ljubavi i dobrote. Zahvali i kad nije sve kako bi željeli, kad smo slabi i bolesni zapjevajmo Bogu novu pjesmu našeg srca. Kao što sv. Pavao kaže: “Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati.” A za ovo kraljevstvo se isplati boriti i vapiti Bogu da nas očisti i spasi.
Amen.

Ivana

DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU