Koga god nađete, pozovite na svadbu.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 22, 1-14

U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.
Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre.
I svadbena se dvorana napuni gostiju.« Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi.
Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«

Riječ Gospodnja.

Jer premda su mnogi zvani, ipak ih je malo izabranih.“ Gospodin nas i danas zove na svoju gozbu.
Iako je mnogo pozvanih, ipak je malo onih koji se odazvaše na poziv.
Ova prispodoba govori kako nas Gospodin poziva u Kraljevstvo nebesko. Zove nas iz dana u dan preko Riječi evanđelja, preko Svete mise, preko naših bližnjih. Ali ti koji su pozvani ne htjedoše doći pa Gospodin, koji je pun strpljenja, po drugi put zove da je sve spremno da dođu. Pozvani se ni drugi put ne odazvaše, jer su imali važnijeg posla, otići na njivu ili u trgovinu.

Danas kažemo nemamo vremena jer se moramo brinuti za golu  egzistenciju, a upravo nam ta egzistencija ovisi o odgovoru na Božji poziv. Odgovoriti na Božji poziv znači predati sebe, sve svoje probleme Bogu. Napraviti u svom životu takvu ljestvicu vrijednosti na kojoj će Bog biti na prvom mjestu.
Prva skupina pozvanih preokupirana je trkom za ovozemnim dobrima te im oni koji donose Radosnu vijest smetaju pa ih grde zbog njihove revnosti prema Gospodinu. “Nato se kralj razgnjevi te posla vojsku i pogubi one ubojice, a grad im zapali.”
Kako je Gospodin zvao, a oni se ne odazvaše i odgovoriše ubojstvom sluga Božjih, Gospodin zapali grad.
Prvi ne prepoznaše Božji poziv u svome životu, zanemariše ga i pogubiše. Potom Gospodin posla svoje sluge da pozovu na gozbu koga god nađu, dobre i zle. Ovdje se možemo upitati zar su i zli pozvani na gozbu Gospodnju.

Gospodin zove i zle i dobre, pa ako netko tko je griješio prepozna Božji poziv, pokaje se za svoje grijehe, dostojan je stola Gospodnjeg , jer je u Gospodina milosrđe veliko i ljubav beskrajna.
A onda se na gozbi pojavio i čovjek bez svečanog ruha. Kralj se čudi njegovoj nazočnosti, a čovjek bez svečenog ruha nije mogao naći opravdanje i ostao je nijem.
Ovaj čovjek bez svadbenog ruha predstavlja one koji doduše slušaju Riječ Božju, ali je ne provode u životu, nisu je potkrijepili djelima kojima bi mogli obući svadbeno ruho. Oni možda i idu na svetu misu i slušaju živu Riječ Božju ali ljubavi prema bližnjem ne pokazuju. Gospodin ga izbaci tamo gdje je plač i škrgut zuba.
Ova slika je slika samog pakla na koji se odlučiše oni koji za svoga života izbaciše Boga.

Gospodine, smiluj nam se da te uvijek prepoznamo i čujemo. Ojačaj nam pouzdanje kako bi naš put bio upravljen samo Tebi. Otvori nam oči srca kako bi se uvijek mogli odazvati Tvome pozivu.

Ankica

DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU