Bog će obraniti svoje izabrane koji vape k njemu.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki 18, (1-8)

U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

»U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ’Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ’Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’«

Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«

Riječ Gospodnja.

U ovom odlomku iz Lukinog evanđelja Isus nam predočuje jednu životnu situaciju. Isus je iznio prispodobu o udovici koja se borila za svoja prava protiv svoga tužitelja. Sudac koji joj je trebao pomoći dugo ju je ignorirao jer ga nije mogla bogato nagraditi ali ona nije odustajala. Svojom upornošću ona je ,,slomila” suca koji se Boga nije bojao a za ljude nije mario.
Ako je Isus ovom prispodobom poučavao svoje učenike kako ,,valja svagda moliti i nikada ne prestajati” onda je primijetio kako zar njihove molitve nije na postojanoj razini.
Isus je uočio kako se njegovi sunarodnjaci odnose prema molitvi kao o nekoj nametnutoj obvezi bez žara. Nisu žarko i životno Bogu vapili a kako su od molitve imali vlastita očekivanja obeshrabrivali bi se. Kako u Gospodinovo vrijeme tako i danas zamišljamo Boga kao oporog i strogog na darivanje darova, da ga treba umilostiviti. Neki mole na mahove ,kad ih pritisnu nevolje, nemaju duh ustrajne molitve. Mnogi misle da uporno mole ,ne dobivaju očekivano pa se polako hlade.
Ali Gospodin nas moli da molimo Boga. Zašto nam ne da odmah to sto trebamo nego hoće da ga molimo. Time sto nas je poučavao molitvi i poticao da molimo svagda svjedoci da mu je vise stalo da molimo nego nama samima kojima molitva donosi određenu dobrobit.
Molitva nam je potrebna da uspostavimo zajedništvo s Bogom, da primimo milosne darove. Gospodin nas ovom prispodobom poučava kako trebamo biti otvoreni, kako Boga uvijek trebamo željom tražiti. Molitvom ne umilostivljujemo Boga nego pripremamo mjesto da ude u nas život i naše srce.
Poslušajmo Gospodina i potrudimo se steci duh postojane molitve kao u ovoj prispodobi. Nastojmo steci takvu postojanost koja obraća moju i tuđu tvrdokornost kao sto je udovica pobijedila tvrdokornost suca koji se nije bojao Boga i koji nije mario za ljude. Molitva nam služi da pobijedimo svoju ljudsku tvrdokornost koja postaje zapreka i samom Bogu kako bismo jednom Bogu potpuno predani i otvoreni primili obilje njegova života i milosti.
Hvala ti Gospodine za dar molitve kojom me uvodiš u dubine svoje ljubavi.

Amen! Aleluja!
Draženka

 

DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU