Na nebu će biti radost zbog jednog obraćena grešnika.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki 15, 1-32

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.

Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«

I nastavi: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.

Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.

Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’

Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.

»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

Riječ Gospodnja.

 

Današnje evanđelje iznosi nam najljepše prispodobe o Božjem milosrđu.   Carinici i grešnici, okupljali su se oko Isusa i slušali njegovu Riječ, koja ih je liječila i izgrađivala, te su priznavali vlastitu nesavršenost. Pismoznanci i farizeji su mrmljali, jer nisu željeli da se stave pred lice Božje, da se preispitaju i naprave zaokret u životu. Oni nisu mogli prihvatiti da je Bog tako blizu grešnicima, a Isus im je upravo to htio pokazati i navijestiti milosrdnog Boga, koji rado prašta i ima razumijevanja za naše slabosti.   Radost zbog pronalaska izgubljene ovce i drahme, Isus nam želi pokazati koliko smo mu važni svi zajedno i svatko od nas osobno, naglašava  izgubljenost,  bespomoćnost a ne grešnost. Ovca se izgubila zbog svoje nepažnje a drahma, jer drugi nisu pazili na nju. Isus strpljivo i neumorno traži svakog tko je izgubljen i pruža mu svoje milosrde.   I mi se nekada kao mladi sin svojeglavo udaljimo od Boga, mislimo da imamo pravo na raspolaganje svojim životom, prokockamo svoje vrijeme i talente, opijamo se onim sto nam nudi svijet,  ne misleći na vječnost. Otac nebeski i nas čeka u ispovjedaonici, da nas zagrli, da nam da novo ruho mira i radosti i vrati dostojanstvo njegovih sinova i kćeri. Uvjet da nam bude oprošteno je da priznamo istinu o sebi i vjerujemo u milosrdnog  Boga koji nam sve oprašta.

Nekada se ponašamo kao stariji sin, ne poznajemo Očevo srce, sigurni u svoju pravednost, koja nas utvrđuje u oholosti, koja je spremna druge a i samog Boga ispravljati. Nebeskog Oca ćemo obradovati ako zagovaramo za zalutale, ako kroz svoje služenje i svjedočenje izgubljenima pokažemo put do Očeve kuće.  Bog je dao red i pravila života. Jesam li raspoloživa ostaviti svoje stavove i uvjerenja i ući u Božju logiku, a ona je ljubav, koja podnosi, čeka, nada se, ne sjeća se uvreda, ne postavlja uvjete.

 

Senka

DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU