piše: Josip Lončar

Danas veoma malen broj vjernika u Crkvi zaista poznaje Duha Svetoga (Iv 14, 16-17). Pokušat ću vam ga malo «približiti» opisujući ga na konkretan način.

  1. Duh Sveti je osoba

Učili smo kako je On treća božanska osoba. Dakle on je Bog isto kao i Otac Nebeski, te isto kao i Isus Krist. No, ono što mi često ne primjećujemo je isto tako važno, a to je da je On osoba. Važno je to zbog toga što ti s osobom možeš imati osobni odnos ili kontakt. To znači da Duh Sveti nije nekakav pojam, energija ili sila – kako ga mnoge lažne religije opisuju već je Božanska osoba. Vrlo nam je lako zamisliti Isusa kao osobu. Čitajući evanđelja možemo si ga zamisliti u raznim situacijama i «primijetiti» njegovu radost, milosrđe, ljubav, autoritet, njegovo strpljenje i mnoge druge osobine koje su nama ljudima poznate. No, iako nam Biblija govori i o osobinama Duha Svetoga, nekako nam Ga je teže zamisliti. «Karakter i duhovni izgled» Duha Svetoga zorno je opisan u povijesti Crkve od blagdana Duhova na dalje.

Isus nam govori kako je jedno s Ocem i s Duhom Svetim, tako da možemo biti sigurni kako se po karakteru Duh Sveti ne razlikuje od Isusa. Naš molitveni život je često usmjeren samo prema dvjema Božanskim osobama, pa bi to trebalo promijeniti, a vidjet ćemo zbog čega.

  1. Duh Sveti kao branitelj

Isus pred kraj svojeg ovozemaljskog poslanja govori apostolima, a i svima nama kako kad ode neće nas ostaviti samima, već će poslati nekoga drugoga (neku drugu osobu) da bude s nama. On ga tada naziva braniteljem (Iv 14,16-17) (Iv 14,26). Ta riječ branitelj ne označuje samo nekoga tko nas može obraniti od napadaja zla u fizičkom i duhovnom smislu, već mnogo više u  duševnom smislu. Iako je Isus «označio» Duha Svetoga kao našega branitelja, zaista je mali broj vjernika koji imaju osobni molitveni odnos s Njim, te se osjećaju zaista sigurni i obranjeni u njegovoj prisutnosti.

Fizički nas Duh Sveti može obraniti od svega što fizički ugrožava naše tijelo, kao npr. bolesti, nesreće, povrede, glad, žeđ, hladnoća, … .

Duhovno nas brani od nasrtaja raznih vrsta zlih duhova, te čuva naš duh čistim od dodira sa okultizmom, racionalizmom, praznovjerjem, idolopoklonstvima i svime ostalim što nas udaljava od istine Evanđelja.

U duševnom smislu On brani našu dušu od duševnih rana i neistina. Sotona je otac laži, a kako je jedna od najvećih posljedica istočnog grijeha neznanje u koje je čovjek pao, Sotona (tužitelj braće) pokušava stalno donositi laž našoj duši (Otk 12,10). Tako nam Sotona govori kako se ne možemo spasiti, kako smo ili jako grešni ili uopće nemamo grijeha, kako nas Bog i ljudi oko nas ne vole, kako je svo zlo koje se u svijetu i nama osobno događa rezultat Božje volje, kako Bog iz nekih svojih razloga želi da mi patimo, kako se je Bog promijenio i više se ne očituje kao u prvoj Crkvi, i još mnogo drugih laži. Sotona, dakle, optužuje nas same, ali je vrlo zainteresiran da i mi optužujemo svoju braću i sestre. On je specijalista za ogovaranje i klevetanje. Sotona je taj koji u naša srca stavlja srdžbu, ogorčenost, razočarenje, osjećaj manje vrijednosti, osjećaj odbačenosti i neprihvaćenosti, osjećaj krivnje i mnoge druge negativne osjećaje koje su rezultat povreda koje nam nanose drugi ljudi. Osnovni cilj Sotone je da se mi u duši od Boga osjetimo napuštenim i odbačenim, ponekad čak i prokletim, te nas onemogući da imamo onakav osobni kontakt s Bogom kakav bi trebali imati.

Ukoliko nismo usko povezani s Duhom Svetim naša će duša povjerovati lažima Sotone i nikad nećemo imati plodove Duha Svetoga u svojim životima.

Riječ Branitelj također znači i odvjetnik, tako da je Duh Sveti onaj koji brani našu savjest od optužbi zloga koje su usmjerene prema nama samima ili prema našim bližnjima. Samo nam Duh Sveti može dati potpuno istinu o spasenju i opraštanju, a jedino ta istina donosi mir u čovječje srce. Duh Sveti je taj koji nam može pokazati zlo koje ulazi u našu dušu usred povreda koje zadobivamo od svojih bližnjih (srdžba, mržnja, optuživanje, gorčina, razočarenje, … ), te nam pomaže da se istog odrečemo, pokajemo i očistimo svoje srce od svega toga što smo godinama gomilali, a da nismo ni primjećivali.

  1. Duh sveti kao učitelj i posvetitelj

Mnogo je toga Isus apostolima govorio, ali ga oni nisu mogli razumjeti. Mnogo toga nam Biblija govori danas. Mnogo toga učimo u nauku svoje Crkve. Shvaćamo li mi zaista to što nam Bog preko svega toga govori? Tri godine intezivnog učenja nije bilo dovoljno apostolima da razumiju Isusa. Apostol Ivan kaže kako je Isus u njihovoj prisutnosti toliko toga učinio da kada bi se pojedinačno zapisivalo – knjige bi ispunile čitav svijet (Iv 21,25); no to ipak nije bilo dovoljno. Tada im je prosvijetlio razum kako bi mogli razumjeti pisma (Lk 24,45). Oni su tek tada shvatili Isusa i njegovo poslanje, te su čekajući silazak Duha na Pedesetnicu točno znali koga i što čekaju. Pogledajmo Petrov govor poslije silaska Duha Svetoga! Vidimo kako taj obični ribar razumije pojmove koje tada ni najučeniji vjerski službenici nisu razumjeli. Rezultat je to novog odnosa. Isus, prosvjetljujući apostolima razum, daje im da upoznaju osobnost Duha Svetoga, dok su se s njegovom puninom osobno sreli nakon njegovog silaska na zemlju na Pedesetnicu.

Sam Isus u svojoj velikosvećeničkoj molitvi (Iv 17,17) govori nam kako je istina Božje riječi ta koja posvećuje čovjeka. Tako, budući da je Duh Sveti onaj koji Božju Riječ usađuje u nas da je možemo razumjeti – On je naš posvetitelj. Naša posvećenost ovisi o tome koliko je u nama usađena Božja Riječ i koliko nam ta Riječ znači u životu. Isus ide tako daleko da kaže kako nitko ne voli Njega, ako ne voli njegovu Riječ (Iv 14, 24). Dakle, koliko voliš zapisanu Božju riječ u Bibliji, toliko voliš Isusa. Upoznaj se čim prije s Duhom Svetim kao osobom koja će ti tumačiti tu Riječ, te ćeš po toj Riječi biti posvećen.

Duh Sveti u životu vjernika