Lice mu zasja kao sunce.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 17 , 1-9

 

U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«

Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«

Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«

Riječ Gospodnja.

 

Nakon događaja u Cezareji Filipovoj, Petrove vjeroispovijesti, navještaja Isusove muke i uskrsnuća, Isus se vraća u Galileju,  sa sobom vodi trojicu najbližih učenika na goru visoku, u osamu, mjesto susreta s Bogom. Tu je pred učenicima prvi put očitovao svoje božanstvo i otkrio djelić nebeske slave, te u njih utisnuo uzvišene i svete osjećaje Bozije prisutnosti.

Taj događaj na Taboru, treba ojačati učenike i pripremiti ih za tamu Getsemanija i križni put kojeg Isus mora proći i kojeg će i oni kasnije trebali slijediti. Apostoli su zaspali, kad su se probudili ugledali su Isusa obasjana nebeskom  svjetlosti kako razgovara sa predstavnicima Starog Zavjeta, Mojsijem, koji je židovski narod izveo iz Egipatskog ropstva, vodio kroz pustinju i proglasio Zakon i Iliju, najvećeg proroka Starog Zavjeta. Oba su riskirala svoje živote zbog Božje slave, Mojsije ispred faraona a Ilija ispred Ahaba. Njihova prisutnost svjedoci da je Isus došao da ispuni Zakon i ostvari proročke rijeci Starog Zavjeta. Njihovo pojavljivanje je potvrda za učenike da se preko neprihvaćanja, poniženja, patnje i smrti dolazi do slave.

I u našim životima postoje iskustva koja se nikad ne zaboravljaju, iskustva prosvijetljenosti, mira i blizine Božje. Takvi trenuci izazivaju u nama sreću koja zraci. I mi kao Petar, želimo ostati u tome, zaobići križeve i patnje, zaobići trenutke muke i smrti koju je Isus navijestio. Isusov život ne završava na brdu Preobraženja nego na Golgoti, s tužbom trpećeg pravednika.

Isus nas poziva da Ga slijedimo. I nama sada kao onda učenicima objavljuje svoje Božanstvo, koje otkrivamo vjerom, u svetoj misi, Riječi Božjoj i sakramentima. Tu nas prožima, preobraziva i čini da mu budemo slični. Ne možemo ući u nebesku slavu bez žrtve Velikog Petka. Potrebno nam se odvojiti od zemaljskog načina razmišljanja, govora i djelovanja da bismo prihvatili Isusa u svoj život.

Isuse, povedi me u tišinu i osamu, da otkrijem svrhu svoje vjere, prožmi me i preobrazi moj život.

“Čisto srce stvori mi Bože i Duh postojan obnovi u meni”

Senka

 

 

DRUGA KORIZMENA NEDJELJA