Ja ovcama svojim dajem život vječni.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Iv 10, 27-30

 

U ono vrijeme: Reče Isus:

»Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

Riječ Gospodnja.

Isus govori: ” Ovce moje slušaju glas moj. ” U vrevi ovoga svijeta imamo li vremena slušati glas onoga koji je Spasitelj? Jesmo li postavili tako prioritete, da uz mnoštvo vijesti, obveza, problema, zaboravimo slušati glas Gospodnji? A Isus govori u tišini našega srca i onda kada utonemo u monotoniju svakodnevice. Poziva nas da bude svjetlost i radost ovog svijeta. Ako uistinu vjerujemo da smo ovce Kristove koje slušaju Riječ Božju, onda smo i baštinici, djeca Božja. Vjernici koji slušaju Kristov glas dopuštaju da Krist djeluje , a to djelovanje u duši vjernika proizvodi ljubav prema bližnjemu i povjerenje u Gospodina koji nas vodi  u život vječni. ” One sigurno neće nigda propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke” : kaže Gospodin. I čega se još trebamo bojati nakon ovih Isusovih riječi ? A ipak se bojimo. Svakodnevno napasti napadaju vjernika tako da se počne osjećati kao izgubljena ovca koja ne zna ni gdje je, niti zašto je tu ili kamo bi pošla. Neprestano zli sije zlo sjeme sumnje, govori kako smo nemoćni, slabi , muti nam vidike i ruši volju. Napada nas malodušnošću, pretjeranom  samokritikom ili jednostavno ohološću.

Ali usprkos svim iskušenjima Isus kaže: “Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca moga.” I uistinu od svega moćnija je ruka Gospodnja, koja nas vodi u zajedništvo, u stado, u služenje, u praštanje. U stadu Gospodnjem odzvanja samo glas Gospodnji, koji snagom svoje Riječi daje vječni život.

Ankica

ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA