Ode, umije se pa se vrati gledajući.

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu 9 , 1-41

 Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla.

Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« – što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: ‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?« Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.«

Riječ Gospodnja

Najveća dragocjenost našeg života je vjera. Bez tog velikog Božjeg dara, naš život bi bio prazan i besmislen. Bez vjere u Boga bili bismo duhovni slijepci. Također smo duhovni slijepci ukoliko ne dozvoljavamo Kristu, koji je jedino istinsko svjetlo, da svojim svjetlom rasvjetljuje naše živote i odgoni svaku tamu.

U Ivanovu evanđelju, za ovu korizmenu nedjelju, imamo divan primjer jednostavnosti u vjeri – čovjeka slijepa od rođenja koji vjeruje Isusu potpuno, a imamo i primjer nevjere farizeja.  Kada čovjek ima vjeru, on nije duhovno slijep nego gleda očima vjere, a ako gleda očima vjere, onda vidi i priznaje svoje grijehe i slabosti i tako postaje slobodan. Onaj koji nema vjere, nije slobodan jer je duhovno slijep i opterećen je svojim  grijesima i takav čovjek živi u tami. Danas mnogi ljudi žive u tami. U poslanici Efežanima, sv. Pavao nas poziva da mi koji smo upoznali Krista, živimo kao djeca svjetla i da, rasvijetljeni Kristovim svjetlom, budemo svjetlo onima koji su u tami. Sv. Pavao nas opominje da ne budemo sudionici u besplodnim djelima tame, već da ih radije razotkrivamo. Da bismo bili djeca svjetla, to svjetlo treba očitovati dobrotu, pravednost i istinitost u našim životima. Uvijek, a danas na osobit način, potrebno je imati čvrstu vjeru u svog Boga, u Krista kao jedino istinsko svjetlo, kako bi se mogli oduprijeti bezbožnim i besplodnim djelima tame. Pozvani smo da hodimo dok je dan j da Kristovim svjetlom rasvjetljujemo tamu ovoga svijeta. Zato hodimo u vjeri i čuvajmo to dragocjeno blago, pa kako stoji u 23. psalmu, nećemo ni u čem oskudijevati, imat ćemo odmor i okrjepu na našem putu s Gospodinom, zatim ako budemo i dolinom smrti prolazili nećemo se bojati jer je On s nama, Njegova milost i dobrota će biti s nama kroz sve dane našeg života…. Amen!

Tonćika

ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA