Počinut će na njemu mir vaš.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki 10, 1-12.17-20

U ono vrijeme:

Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«

»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«

Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«

Riječ Gospodnja.

Kao što Gospodin, u ono vrijeme, šalje sedamdestdvojicu učenika da idu pred njim, tako i danas, nas koje je pozvao, šalje u žitnicu svijeta kao svoje radnike. Kao njegovi radnici, pozvani smo, također, moliti za nove radnike, jer je žetva velika. Zato iskrena srca zajedno s psalmistom recimo: “Dođite počujte, koji se Boga bojite, pripovjedit ću što učini duši mojoj! Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio. Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod. No Gospod me uslišio: obazro se na glas molitve moje. Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene.’ (Ps 66, 16-20). Gospodin nas poziva da širimo njegovu Radosnu vijest, da govorimo ljudima o Božjem kraljevstvu mira i radosti. U današnjem nemirnom svijetu, u kojem je mir doista najdragocjeniji i najpotrebniji, pozvani smo da taj mir prenosimo. Bog obećava svoj mir kao rijeku svratiti na nas. Taj mir ne može dati svijet. To je Kristov mir i imaju ga samo oni koji su Kristovi, jer su prve Kristove riječi svojim učenicima nakon uskrsnuća bile: “Mir vama!” Taj i takav mir mi trebamo donositi drugima. Taj mir između čovjeka i Boga i između ljudi zaslužio nam je Krist svojim Križem. Zato molimo Gospodina za poniznost, da zajedno sa svetim Pavlom možemo reći da se nemamo čime ponositi nego samo Križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem nam je razapet svijet i mi njemu i da tako budemo novi stvorovi. Kao novi stvorovi, koji smo po volji Božjoj, možemo liječiti bolesne i imati vlast nad neprijateljevom silom u Ime Isusovo. Zbog toga smo radosni, ali neka ta radost bude još veća zbog toga što su nam imena zapisana na nebesima. Aleluja!!!

Tonćika

ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU