Počinut će na njemu mir vaš.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki 10, 1-12.17-20

U ono vrijeme:

Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«

»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«

Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«

Riječ Gospodnja.

Današnji evanđeoski ulomak počinje poslanjem učenika u veliki duhovni boj. Gospodin šalje učenike da prenesu Njegovu poruku ljubavi i milosrđa. Isus želi da smo svi suradnici u spasenju svoje braće i sestara. „Žetva je velika, ali radnika je malo“.

Ovom rečenicom Gospodin nas poziva na služenje. Želi da budemo radnici na Njegovoj njivi i da se uvijek spremno odazovemo na njegov poziv. Traži od nas dosljednost u malim stvarima kako bi jednog dana postigli veliku stvar. Otvorili vrata slave Gospodnje.

Isus učenike šalje dva po dva što znači da nismo dostatni sami sebi, da se naša vjera usavršava, jača tek u zajedništvu s bližnjim. Isus upozorava učenike da ne nose sa sobom mnogo stvari, čime želi upozoriti na veliku opasnost koja nam vreba od ovoga svijeta, a to je da nas stvari ovoga svijeta zarobljuju.

Isus nas poziva da sve navezanosti na ovaj svijet ostavimo i Njemu sve predamo, svaku odluku, svaku situaciju treba predati s punim pouzdanjem u Gospodinove ruke. Svi naši duhovni tereti koje nosimo gube na težini kad ih predamo Gospodinu. Tada se mir spušta u naše srce.

Mir je veliki Božji dar. Biti u miru sa sobom znači prihvatiti se kao grešno ali i otkupljeno biće, te se u potpunosti predati Gospodinu. Važnost mira je velika. To je duhovna stvarnost koja se spušta u naše srce i topi ga kao što voda topi suhu zemlju i čine je plodnom za razne kulture. Tako onaj koji sluša Riječ božju prima u svoje srce brojne milosti i duša mu je ispunjena radošću. Ali ako netko ne primi Isusove poslanike, odnosno Njegovu Riječ, jer nema vremena za nju zbog brige za svjetovno dobiva samo prašinu ovoga svijeta, ispraznost i prolaznost, koju Isusovi učenici trebaju stresti sa svojih nogu. Zato danas poslušaj Riječ Gospodnju. Stresi tu prašinu sa nogu koja te čini prljavim i ustraj na putu kreposti koji ti jedino može donijeti radost. Radost je naša u Imenu Gospodina našega Isusa Krista.

Ankica

ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU